Vrnjački hram, podigao je davne 1834. godine, vrnjački protojerej Hadži Jeftimije Popović. U to vreme čitava Srbija bila je zahvaćena poletom i procvatom, jer su se Srbi konačno oslobodili turske vlasti i preuzeli upravljanje svojom državom u svoje ruke. Tako je u vreme podizanja vrnjačkog hrama, knez Miloš Obrenović, unajmio Žigmunda Herdera da ispita kvalitet srpskih voda, a rezultati ovog ispitivanja pokazali su izrazit mineralni kvalitet izvora Vrnjačke Banje, koje je sam Herder uporedio sa češkim Karlovim Varima – banjom svetskog glasa.
Uglavnom u to vreme, po mnogo čemu važno za mladu Vrnjačku Banju, Hadži Jefta kako su ga vrnjčani zvali, podiže prvi vrnjački hram. Narednih 47 godina on vredno služi u ovom hranu, neprestano ga održavajući i dorađujući, vodeći računa kako o njegovom fizičkom tako i duhovnom stanju. Hadži Jefta ulaže mnogo novca i vremena kako bi uspeo da za vrnjački hram izbori adekvatnu afirmaciju u crkvenom svetu, što mu zahvaljujući upornosti i uspeva. Nakon svoje smrti Hadži Jefta, čovek neiscrpne energije i nepresušne vizije je sahranjen sa južne strane hrama, zauvek uz manastir kome je posvetio ceo svoj život. Nadgrobna ploča Hadži Jeftimija stoji pored spomen ploče podignute u čast hrabrih srpskih ratnika koji su se za slobodu svoje zemlje borili u periodu od 1912. do 1918. godine, dakle u balkanskim ratovima i Prvom svetskom ratu.
Hram rođenja presvete Bogorodice dograđivan je dva puta, za više od 150 godina postojanja – prvi put 1836. godine i drugi put 1973. godine. Mozaik koji ukrašava prostor iznad ulaznih vrata u hram, oslikava scenu događaja kojem je i posvećen – scenu rođenja presvete Bogorodice. Hram slavi dan svetih mučenika Kirika i Julite, koji pada 28 jula i kada se održava i litija Vrnjačke Banje.