Čini se da je, od kako je otovorena (1868. godine), Vrnjačka Banja bila prestonica karnevala u Srbiji. Splet okolnosti, u saradnji sa njenom popularnošću, doveo je od toga da se u ovom lečilištu od osnivanja oragnizuju najrazličitije vrte slavlja, uličnih proslava, maskembala i kermesa. Na tom svom početku, Vrnjačka Banja bila je, u sferi zabave, najpoznatija upravo po maskembalima i kermesima.
Kermesi su preuzeti iz osmanske kulture. U Vrnjačkoj Banji oni su imali odlike ulične fešte, dok je originalni značaj ove manifestacije, ležao u humanitarnoj svrsi. Naime, originalni osmanski keremes, bio je nešto poput uličnog vašara, na kome se trguje kako predmetima, umetničkim delima i rukotvorinama, tako i različitim uslugama i vrstama zabave. Sav profit stečen tokom trajanja kermesa, potom je doniran u humanitarne svrhe, kako bi se pomoglo onima na najnižim stepenicima socijalnih lestvica.
U Vrnjačkoj Banji ipak, sve je bilo u vezi zabave, pa čak i kermesi. Nazvani po osmanskoj tradiciji, ali dobivši nov, moderni oblik, kermesi su postali neka vrsta preteče kasnijih vrnjačkih karnevala. Na vrnjačkim kermesima okupljao s krem srpskog društva, inteligencija, umetnici, visoki vojni činovi, ali i običan svet. Banja se tada pretvarala u mesto muzike, obilja dobre hrane i pića, a ujedno i pozornicu kulture i kulturnih dešavanja. Iz svih krajeva Srbije dolazili su slikari, glumci, pozorišne grupe i muzičari kako bi učestovali u banjskim kermesima.
Do polovine 20. veka, Vrnjačka Banja nije napuštala svoju karnevalsku tradiciju koja ju je pratila od osnivanja. Kermesi i maskembali su često organizovani, a domaćini u banji bili su joj hoteli „Sloboda“, „Zvezda“, „ROPS“, kao i u kafana „Lipa“. Vrhunac manifestacija bio je biranje najlepše maske. Tek 60-ih godina 20. veka, u Vrnjačkoj Banji biva organizovan prvi pravi karneval, koji je po svom sadržaju obuhvatao magiju kermesa i maskemabala, ujedinivši ih u jedan čaroban događaj. Uspeh nije bio očekivan, pa se u Vrnjačkoj Banji u narednom periodu organizuje još uzastopnih karnevala, ali ponovo bez željenih rezultata. Iako mnogi Vrnjačani i danas smatraju da su upravo te 60-e godine prošlog veka odredile banju kako karnevalski grad, istina je da je Vrnjačka Banja morala da pusti još vremena da prođe, da bi taj epitet zaslužila u punom njegovom značenju. Do tada, njena karnevalska tradicija nastavila je da bude jaka, ali bez masovnijeg odziva i reakcije.