manastir zica srbija

Manastir Žiča

manastir zica srbija

Između Kraljeva i Mataruške Banje, u selu Kruševici, nalazi se jedan od najznačajnijih srpskih manastira – manastir Žiča. Manastir Žiča, zadužbina je prvog kralja iz dinastije Nemanjić – Stefana Prvovenčanog, sina Stefana Nemanje i brata Svetog Save. Manastir je od Vrnjačke Banje udaljen 32 km, i do njega je najlakše doći putem koji vodi u Matarušku Banju.
Gradnja glavne manastirske crkve, posvećene Hristovom vaznesenju, otpočela je 1206. godine, da bi radovi bili okončani 1217. godine, iste godine kada je Stefan Prvovenačani iz Rima dobio krunu. U njoj je Stefan i krunisan, a njegov mlađi brat Sava, dve godine kasnije 1219. godine, Žiču je načinio sedištem prve srpske arhiepiskopije.
Stefan Prvovenčani nije jedini Nemanjić krunisan u Žiči. U Žiči su krunisani i njegovi sinovi Radoslav i Vladislav, kao i naslednik Svetog Save na mestu arhiepiskopa. Mada je arhiepiskopija kasnije prebačena iz Žiče u Peć, to nije umanjilo značaj Žiče, naprotiv. Ljudi su tražili pomoć, snagu i utehu u ovom manastiru, kada su Turci postali pretnja, i manastir u kome je krunisan prvi srpski kralj nastavio je da ima jak uticaj na svest svih Srba.
Krajem 13 veka, Žiča je stradala, a njene obnove prihvatio se, jedan vek kasnije, kralj Milutin. Žiča je tokom perioda srpske vladavine prošla kroz buran period – rušena je i obnavljana više puta. Današnji izgled manastira Žiče rezultat je rekonstrukcija izvedenih u periodu od 1925 – 1935. godine, a finalni restauratorski zahvat obavljen je osamdesetih godina 20-og veka.
Arhitektonski stil manastira Žiče, pripada Raškoj školi, a upečatljiva i neobična crvena boja njenih spoljašnjih zidova urađena je po ugledu na svetogorske manastire. Kako je značaj Žiče oduvek bio izražen, ona je svojim izgledom a posredstvom svog uticaja, u mnogo čemu usmerila razvoj dalje raške arhitekture, koja počinje da u svoje kompozicije ubacuje i sve više svetogorskih elemenata.
Zidno slikarstvo Žiče, sačuvano nam je samo u fragmentima i sa dosta oštećenja. Ipak, raspoznaju se tri hronološko – stilske celine. Autori prve celine su carigradski majstori zidnog slikarstva. Ova faza oslikava vremensko razdoblje nakon sticanja crkvene nezavisnosti 1219. godine. Druga hronološko stilska celina nalazi se u kapeli kule i oslikana je početkom tridesetih godina 13-og veka. Ove freske veoma su slabo učuvane. Najznačajnija sačuvana celina nastala je u periodu između 1309. i 1316. godine i najznačajnija nam je. Ova celina oslikana je u glavnom delu crkve i sastavljena je od više manjih celina : Veliki praznici, scene iz Hristovog života, stojeće svetiteljske figure i njihova poprsja. Ove freske oslikali su zidni slikari iz radionice kralja Milutina, koji su važili za velike majstore i bili pod velikim vizuelnim uticajem renesanse Paleologa, a između ostalog su oslikali i delove Bogorodice Ljeviške u Prizrenu i Kraljevske crkve u Studenici.
Od nekadašnjeg srednjevekovnog kompleksa manastira Žiče ostala je sačuvana još samo crkva Sv. Teodora Tiriona i Teodora Stratilata iz 14. veka. Ova crkva jednostavne arhitekture i skladnih proporcija nalazi se istočno od glavnog manastirskog hrana, a rekonstruisana je u 18-om veku.
Na početku 21. veka, Žiča je proslavila 800 godina postojanja i to je obeleženo nizom uzastopnih manifestacija održanih u njenu čast.
Manastir Žiča proglašen je spomenikom kulture od izuzetnog značaja i kao takav stavljen pod zaštitu tržave sa sa Zavodom za zaštitu spomenika kulture u Kraljevu, kao nadležnom ustanovom.