vrnjacka banja

19 vek

vrnjacka banja

Početak 19-og veka, predstavlja prvu od prekretnica u istoriji Vrnjačke Banje. Tada je, odmah po oslobođenju od Turaka, Knez Miloš, pozvao u Srbiju upravnika saksonskih rudnika, geologa Žigmunda Herdera, cenjenog stručnjaka u oblasti. Herder je imao da ispita svojstva srpskih voda, a nakon ispitivanja vrnjačkih izvora, podneo je izveštaj u kome su vrnjačke mineralne vode visoko ocenje i po kvalitetu upoređene sa vodama najpoznatije Češke banje – Karlovim Varima.

Nakon ove procene vrnjačkih mineralnih voda, počinje intezivnije korišćenje istih u medicinske svrhe. Najpre okolni žitelji počinju da je konzumiraju, a zna se da je sredinom 19-og veka vodu sa vrnjačkih izvora redovno pio i koristio i žički vladika Janja.

Druga prekretnica u istoriji Vrnjačke Banje je 1868. godina kada je Pavle Mutavdžić, okružni načelnik Kruševca, sa nekoliko viđenijih ljudi iz okoline Vrnjačke Banje formirao Osnovatelno fundatorsko društvo kiselo-vruće vode u Vrnjcima. Odmah nakon osnivanja ovog društva, prvog tog tipa u celom regionu, počinje da se pristupa uređenju banje i kaptiraju se dva izvora mineralne vode, a grade se i kupatila i drugi neizostavni banjski objekti. Ovim je otvoren put Vrnjačkoj Banji, ka modernom lečilištu. read more

vrnjacka banja

Srednji vek

vrnjacka banja

Po gašenju Rimske imperije, prostor današnje Srbije, naselila su slovenska plemena, tokom ranog srednjeg veka, u periodu velike seobe naroda. Pretpostavlja se da su Sloveni znali za lekovite moći vrnjačkih izvora i da su ih koristili.

Zatišje u istoriji, kada su u pitanju dokazi o koršćenju vrnjačke mineralne vode, nastaje po turskom osvajanju Srbije. Ni jedan siguran dokaz da su Turci znali i uživali u lekovitim banjskim svojstvima, nije preživeo, mada je nekoliko legendi ostalo da se pomalja kroz istorijsku neizvesnost tog perioda. Te legende sugerišu da su Turci bili upoznati sa lekovitim svojstvima vrnjačkih izvora i da su u njima uživali.

Kada je u pitanju Vrnjačka Banja kao takva, a ne njene lekovite vode, ne zna se kada je tačno nastala, jer pisani izvori nisu sačuvani. Ono što se pouzdano zna jeste da je ime dobila po selu Vrnjci u čijem su ataru otkriveni mineralni izvori. Selo Vrnjci danas je jedno od sela koja ulaze u sastav opštine Vrnjačka Banja.

vrnjacka banja

Stari vek

vrnjacka banja

Balneoterapija, odnoso korišćenje lekovitih voda i blata u medicinske svrhe, nije izum modernog vremena, već seže duboko u prošlost. Dokazi o primenjivanju balneoterapije u svrhe rehabilitacije i lečenja potiču još do starih Persijanaca i Egipćana i nastavljaju se kroz vekove ostavljajući trag u grčkoj i rimskoj istoriji.

Znajući to, korene korišćenja Vrnjačkih mineralnih voda, tražićemo u dalekoj prošlosti i vremenu kada su prostor današnje Srbije naseljavali Kelti, tačnije njihovo pleme Skordisci, isti oni koji su zaslužni za podizanje beogradske tvrđave, na ušću Save u Dunav.

Arheološki materijal, potvrdio je da su Skordisci prvi eksploatatori vrnjačkih mineralnih voda, mada nije poznato u kojoj meri. Put prošlosti, vodi nas potom do Rimljana, koji na prelasku dve ere, utvrđuju svoju vladavinu prostorom današnje Srbije, a samim tim i Vrnjačke Banje.

Poznato je da su Rimljani primenjivali balneoterapiju, kao jednu od ključnih stavki oporavka od najrazličitijih bolesti i povreda. Rimska kupatila, nadaleko su poznata i detaljno proučavana od strane stručnjaka iz najrazličitijih oblasti.

Tragovi Rimljana u Vrnjačkoj Banji ipak su ostali skriveni sve do 1924. godine, kada je izvršena kaptaža banjskog izvora. Prilikom radova na kaptiranju, na dubini od 2.40 m, pronađen je danas čuveni rimski izvor – Fons Romanus, a u njegovoj blizini i veliki broj rimskih novčića. Daljim istraživanjem ove oblasti, pronađeni su i ostaci rimskog kupatila, ključ, prsten i oko 80 novčića datiranih u 4 vek n.e.

Ovo otkriće je doprinelo ugledu Vrnjačke Banje, koja je u to vreme, prolazila kroz svoj mondenski period i ubrzani razvoj.