Istorija vinogradarstva na prostoru Srbije
Na teritoriju Srbije umetnost gajenja vinove loze doneli su Rimljani. Rimski car Domencijan (69-96 n.e.) uveo je monopol na vinovu lozu kojim je zabranio svima, osim rimskim vinogradarima, da sade kvalitetnu vinovu lozu. U Sirmijumu su pronađene amfore, koje bez sumnje svedoče o dovozu vina. Monopol koji je uveo Domencijan, ukinuo je car Marko Aurelije Prob, koji je rođen u Sirmijumu, rimskom carskom gradu na teritoriji današnjeg Srema (Sremska Mitrovica). Prob je na padinama planine Alma Monsa (Fruška Gora) počeo da gaji vinovu lozu, zbog čega se početak vinogradarstva u Srbiji vezuje za njegovo ime.
Sami Srbi gajenjem vinove loze, bave se više od 1000 godina. Početke nalazimo još u 8. i 9. veku, a u doba Nemanjića, vinogradarstvo je veoma rašireno kao privredna grana. Car Dušan mnogo je cenio vinogradarstvo, a i sam je posedovao prostrane vinograde i veliki dvorski vinski podrum nedaleko od Prizrena. Interesantan je podatak da se u njegovo vreme iz vinskih podruma u Velikoj Hoči, vino keramičkim vodovodom dužine 25 km, dopremalo sve do carskih podruma u njegovoj prestonici Pizrenu.
Kada su Turci počeli da nadiru, nezaustavljivo su Srbe potiskivali na sever, menjajući srpske granice i sve ih više stežući između Beča i njih samih.
Već u doba cara Lazara, središte srpskog vinogradarstva pomereno je zbog Turaka severenije, tačnije u Kruševac i njegovu dolinu. osvajajući teritoriju Srbije, Turci su uništili mnoge vinograde, pravdajući divljaštvo time što im je religija branila konzumiranje alkohola.
U 19. veku, po oslobođenju od Turaka, stvari za sve kreću na bolje, pa tako i za vinogradarstvo. Ova privredna grana se ubrzano razvija, osniva se „Navipov“ podrum i time počinje organizovana proizvodnja vina u Srbiji. Krajem 19-og veka, u vreme kada je Filoksera uništavala francuske vinograde, Srbija stupa na svetsku scenu, kao izvoznik vina u Francusku (1890 – 1895).
Tradicija pomaganja vinogradarstva od strane srpskih vladara, nastavljena je i u 20-om veku. Početkom ovog veka kralj Petar I Karađorđević i njegov sin Aleksandar sade desetine hektara vinograda i otvaraju podrum za proizvodnju vrhunskih vina. Venčačka vinogradarska zadruga nalazila se u blizini kraljevog podruma vina i bila je posebno poznata po proizvodnji penušavog vina. Venčačka vinogradarska zadruga u to vreme je bila jedna od najvećih vinarija na Balkanu. Negotinska krajina 70-ih godina 19-og veka počinje izvoz kvalitetnih vina u Austrougarsku, Rusiju,Nemačku, Francusku, Rumuniju i mnoge druge zemlje.
Svakako Srem – kolevka vinarstva i vinogradarstva naovim prostorima, osim što je jedan od najstarijih proizvođača u ovom delu Evrope, postaje i jedan od najvažnijih. Vina iz Karlovaca stizala su u najrazličitije delove Evrope, a vinski podrumi su i danas prava atrakcija. Karlovčani nekada poznati po svojim specijalnim vinima, ausbruhu i bermetu, proizvodnju ovih izuzetnih napitaka obnovili su 90-ih godina 20 -og veka, čuvajući tajnu spravljanja ovih vina kao porodičnu tajnu.
Put vina Župa
Kratka istorija župskog vina
Župa je jedna od najstarijih i najznačajnih vinogradarskih lokaciju u Srbiji. Prvi put se u pisanim dokumentima pominje, 1196. godine, kada studeničkom poveljom župan Stefan Nemanja, manastiru Studenica, daruje župska vinogradarska sela.
Tokom srednjeg veka, najveći srpski manastiri Hilandar, Studenica i Žiča, među svojim mnogim imanjima imali su neizostavno i vinograde, sa vinskim podrumima u Župi. Knez Lazar je takođe imao svoje podrume u Župi, na jednoj od kruševačkih poljana.
Župa ili srpska Šampanja, kako ju je 1904. godine laskavo krsti francuski konzul Deko, smeštena je u kotlini okruženoj moćnim planinama Kopaonik, Željin, Goč i Jastrebac. Poznavaoci vinai vinogradarstva više su puta upoređivali klimu župe i klimu slavne francuske oblasti Bordo, navodeći da su klimatski uslovi identični.
Organizovani razvoj vinogradarstva i vinarstva na teritoriji Župe, započinje relativno kasno, kada se u obzir uzme potencijal podneblja. Tek 60-ih godina 20-og veka osnovani su „Vino Žipa“ iz Aleksandrovca (1956) i „Rubin“ iz Kruševca koji je osnovan jednu godinu ranije (1955).
Župsko vino pili su ljudi ne samo širom sveta, već i celim tokom istorije. U njemu su uživali keltska plemena, rimski legionari, vizantinci, srpski župani i carevi, crkvena lica, ali i turski begovi.
Župsko vinogorje prostire se na oko 2.500 ha, u slivu Zapadne Morave i njenih brojnih pritoka. Aleksandrovac koji gleda na vinograde Župe i strmine Kopaonika, gaji tamjaniku i prokupac, dve sorte koje su najstarije autentične sorte srpskog grožđa. Prokupac je sorta koja se prvi put pominje pre 1 milenijuma, dok je tamjanika francuska muskatna sorta, koja je na prostor Srbije donešena pre više od 5 vekova. Osim ove dve u Župi se gaje i župski bojadiser, smederevka, sovinjon, semijon, župljanka, neoplanta, šardone i italijanski rizling.
Župski vinski put
Ako se iz Vrnjačke Banje zaputite u obilazak župskog vinogorja očekuje Vas izuzetan dan ispunjen ukusima, mirisima i predivnim vidicima. Čitava Župa je jedno veliko domaćinstvo koje će pred Vas izneti svoje najbolje proizvode.
Tokom berbe, u Župi se odvija i festival vina, a tokom tri dana koliko ovaj festival traje gradski trg, prepun je vina iz župskih podruma. U manastiru Ljubostinja, možete degustirati manastirska vina, nadaleko hvaljena i izuzetno kvalitetna.
Sledeći vinski župski put, možete posetiti mnoge vinarije, rasute po selima Aleksandrovca i Kruševca, degustirati vina u, najčešće, etno uređenim prostorijama, a samo neke od tih vinarija su Vinarija „Ivanović“, Vinska kuća „Minića“, Podrum „Radenković“ i mnogi drugi. Važna je informacija da se većini vinarija, ukoliko nameravate da ih posetite, morate najaviti.
Šta jesti?
Ne propustite ručak u nekom od mnogih restorana nacionalne kuhinje u kojima se svakako služe i vina župskog vinogorja. Ljubazni domaćini posavetovaće Vas da uz gibanicu, kajmak i beli sir probate župljanku, dok uz čuvenu jagnjetinu možete izabrati neko od punijih belih vina. Ipak, rećiće Vam domaćini, nećete pogrešiti ni ako uz jagnjetinu probate jaka crvena vina prokupac i vranac. Ako više volite sarmu, uz nju je najpitkiji italijanski rizling, ali u zavisnosti od toga šta Vama više prija, već pomenuta crvena vina mogu biti pravi izbor. Tamjanika, vino koje se pravi od sorte vinove loze francuskog porekla, savršeno pristaje uz musaku od krompira i sveu svemu šta god da želite popiti, ljubazni domaćini preporučiće Vam savršen ukus koji prati određeno vino i obrnuto.
Ukoliko u Vrnjačkoj Banji boravite u vreme berbe, kada se tradicionalno organizuje festival vina – najstarija vinska manifestacija u Srbija – onda neizostavno morate obići ovaj događaj. Župska berba traje čitava tri dana, a za potrebe dešavanja pravi se vinska ulica i fontana vina iz koje tri dana teče vino, koje besplatno možete piti. Zanimljivo je pomenuti i dosetku župljana koju oni izgovaraju kroz osmeh navodeći da vinsku ulicu imaju jednom godišnje, ali da su vinski uličari stalno prisutni.
Ukoliko ste odabrali da se prepustite župskom vinogorju, ne prepostute ni obilazak Poljana. Poljane su sezonska vinogradarska naselja vinogradara iz planinskih sela u Župi koji su se tokom sezone rada na vinogradima privremeno selili u župske vinograde koji su im pripadali.
Ljubitelji vina koji posete Vrnjačku Banju, mogu izdvojiti dan i poći u obilazak župskog vinogorja, koje je iz svojih nedara izrodilo neke od najčuvenijih i najkvalitetnijih srpskih vina. Blizina Župe i atraktivan put vina, oboriće sa nogu svakog gurmana i poklonika ovog božanskog nektara. zeleni vinogradi okruženi planinama, domaća hrana i mir koje ćete neminovno osetiti, učiniće da se nakon celodnevnog „animiranja“ svih Vaših čula u Vrnjačku Banju vratite bogatiji za jedno vredno iskustvo.